
NOVO! NOVO! NOVO!
August 6, 2026
Socijalno povlačenje
August 13, 2026Stres. Svakodnevno upotrebljavan termin.Stres predstavlja prirodan odgovor na određenu životnu okolnost (bilo pozitivnu ili negativnu) i reakcija je odlika ličnosti. Međutim, iako ređe koristimo pojam „distres“ , ovaj termin upravo opisuje kako najčešće reagujemo na neprijatne stresne okolnosti.
Distres je termin koji se upotrebljava za emocionalnu pratnju fenomena stresa, tačnije „izražena anksioznost, zabrinutost, tuga ili bol povezana sa gubitkom kontrole nad životnim iskustvima koja su osobi važna“ i predstavlja osnovnu reakciju na sve oblike nepovoljnih okolnosti i stresnih događaja kod dece i mladih.Oblici „nepovoljnih iskustava u detinjstvu“ (AdverseChildhoodExperiences – ACEs) obuhvataju sve oblike zlostavljanja i zanemarivanja, kao i stresore povezane sa porodicom, zajednicom i školskim okruženjem.
U školskom okruženju nepovoljna iskustvamogu biti akademske poteškoće, vršnjačko nasilje, neuspeh u sportu, gubitak prijateljstava i problemi ili brige povezane sa situacijom kod kuće.
Ukoliko se posledice ovih iskustava ne prepoznaju i ne rešavaju pravovremeno, postoji rizik od razvoja različitih problema i reakcija u oblasti mentalnog zdravlja, kao što su: sniženo raspoloženje, samopovređivanje, anksioznost, poremećaji spavanja, prkosno ponašanje i posttraumatski simptomi.
Šta uzrokuje distres kod dece i adolescenata?
Distres je prirodna reakcija na teška ili nepovoljna iskustva, koji se manifestuje kaoizražena anksioznost, zabrinutost, tuga ili osećaj gubitka kontrole nad stvarima koje su nam važne.
U školskom okruženju, distres često proizlazi iz akademskog pritiska, vršnjačkog nasilja, narušenih prijateljstava, neuspeha u sportu ili briga i problema kod kuće.
Ova nepovoljna iskustva u detinjstvu mogu negativno uticati na mentalno zdravlje i dobrobit deteta iadolescenata, ukoliko se podrška ne pruži pravovremeno.
Kako prepoznati da je dete u distresu ili da se suočava sa teškoćama u školi?
Distres se može ispoljiti na različite načine: povlačenjem, razdražljivošću, plačljivošću, teškoćama sa koncentracijom, promenama u prijateljskim odnosima, izostajanjem iz škole ili pogoršanjem školskog uspeha.
Neki učenici postaju nemirni i ometaju nastavu, dok se drugi povlače i postaju tihi. Rano prepoznavanje ovih znakova i razumevanje ponašanja kao oblika komunikacije, a ne samo kao neprimerenog ponašanjapomaže školskom osoblju da reaguje na vreme, uključi roditelje, pre nego što se distres učvrsti i postane teže promenljiv.
Kako pomoći detetu da se izbori sa teškim emocijama u trenutku kada ih doživljava?
Kada je dete preplavljeno emocijama, prvi cilj je pomoći mu da ponovo stekne osećaj kontrole i smanji intenzitet emocionalne reakcije, a ne da se samo osećanje u potpunosti ukloni.
Umirujuće aktivnosti i kratkotrajno odvraćanje pažnje mogu pomoći da se trenutni distres smiri, čime se stvara prostor da se o onome što se dogodilo razgovara kasnije.
Prepoznavanje i imenovanje briga (problema), osećaj kod deteta da je saslušano i zajedničko pronalaženje rešenja postepeno razvijaju veštine suočavanja sa teškoćama i otpornost.
Kako podsticati razvoj psihološke otpornosti kod dece i mladih?
Izgradnja psihološke otpornosti-rezilijentnosti pomaže deci i mladima da se nose sa stresom i oporave od neuspeha i teških iskustava, umesto da u potpunosti izbegavaju poteškoće.
Podržavajući odnosi u porodici, školskom okruženju, socijalni odnosi osećaj sposobnosti i kompetentnosti,razvoj unutrašnje kontrole, kao i osećaj da ih neko sluša i razumemogu ublažiti negativne posledice nepovoljnih iskustava.
Dosadašnja istraživanja ukazuju na to da pravovremeno reagovanje na distres, posebno u školskom okruženju, može pomoći u sprečavanju dugoročnijih teškoća sa mentalnim zdravljem.
Kako škole mogu pružiti podršku mentalnom zdravlju učenika?
Škole su najčešće mesto gde distres prvi put postaje uočljiv, zbog čega svakodnevna podrška nastavnika i stručnog osoblja ima izuzetno veliki značaj. Škola je mesto prepoznavanja i prevencije, ali pravovremenog reagovanja upućivanja na stručnupomoć kada je potrebno.




