{"id":754,"date":"2026-02-01T09:13:45","date_gmt":"2026-02-01T09:13:45","guid":{"rendered":"https:\/\/centarjoy.com\/?p=754"},"modified":"2026-02-01T09:13:46","modified_gmt":"2026-02-01T09:13:46","slug":"anksioznost-i-depresija-kod-dece-i-mladih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/2026\/02\/01\/anksioznost-i-depresija-kod-dece-i-mladih\/","title":{"rendered":"Anksioznost i depresija kod dece i mladih"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>\u0160ta je anksioznost?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\">Anksioznost je negativna nezdrava emocija, kod koje o\u010dekujemo da \u0107e se ne\u0161to lo\u0161e desiti u budu\u0107nosti, da je verovatno\u0107a da se to desi najmanje 100%, a mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e, i da se mi sa njom ne\u0107emo mo\u0107i nositi. \u0160to zna\u010di, da realna opasnost ne postoji ili je minimalna. Za razliku od nje, postoji emocija STRAHA, koja ukazuje na to da postoji realan izvor opasnosti. Recimo: \u0160etamo ulicom i nailazimo&nbsp; na grupu mladi\u0107a sa baseball palicama, koji idu ravno prema nama. Za o\u010dekivati je da \u0107emo ose\u0107ati strah. U toj situaciji mo\u017eemo ili pobe\u0107i, ili se pripremiti za borbu i boriti se, ili se zamrznuti (flight-fight-freeze). Druga situacija: sedimo ku\u0107i i razmi\u0161ljamo: \u201e\u0160ta ako iza\u0111em na ulicu i sretnem grupu mladi\u0107a sa baseball palicama?\u201c i odlu\u010dimo da ni ne iza\u0111emo, jer nas preplavi ose\u0107aj anksioznosti, koji prepoznajemo po telesinim simptomima, poput: hladan znoj, treperenje u stomaku, tremor ruku, nogu, preznojavanje&#8230;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako prepoznati da li dete pati od anksioznosti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Postoje uro\u0111eni strahovi, koji se javljaju neposredno nakon ro\u0111enja. To su strahovi od gubitka podloge, jakih zvukova, nagli pokret, ose\u0107aj bola. Ostaju tokom celog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<p>Oko 6.-8. meseci se javlja strah od nepoznatih, \u0161to je odli\u010dan znak, jer mo\u017eemo biti sigurni da se dete vezalo za roditelja\/staratelja i gradi bazi\u010dno poverenje. Do tre\u0107e godine se pojavljuje strah od mraka, kao razvojni strah.<\/p>\n\n\n\n<p>Od tre\u0107e godine se javljaju simboli\u010dki strahovi &nbsp;&#8211; od odre\u0111enih bi\u0107a (\u010dudovi\u0161ta ispod kreveta i ormara, junaka crtanih filmova i filmova uop\u0161te), prirodnih nepogoda (grmljavine, munje), pojedinih \u017eivotinja, odre\u0111enih situacija, poput odlaska kod lekara. Najlak\u0161e se prepoznaje po izbegavaju\u0107em pona\u0161anju. Ne \u017eele da se suo\u010de, da isprobaju, da ostanu u situaciji ili sa osobom. Glasno protestuju, pla\u010du, otimaju se, be\u017ee.<\/p>\n\n\n\n<p>Roditelj \u010desto podsti\u010de detetovu anksioznost, svojim primerom. Neki od njih su preza\u0161ti\u0107uju\u0107i, dr\u017ee dete za ruku i gde ne treba; a drugi im ne pru\u017eaju za\u0161titu kada je neophodna, pod sloganom: \u201eNeka se \u010deli\u010di!\u201c. Potrebno je detetu pru\u017eiti za\u0161titu, ali ga i ohrabrivati da se suo\u010dava sa izvorima svoje anksioznosti. Postepenost u tom procesu je najbolji metod, umesto preplavljivanja, koje mo\u017ee jo\u0161 poja\u010dati ose\u0107aj anksioznosti, a to dodatno dovesti do ose\u0107aja neadekvatnosti, nekompetentnosti i izgradnje negativne slike sebe.<\/p>\n\n\n\n<p>Internet je pretrpan sadr\u017eajima koji su deci dostupni i razbuktavaju anksioznost. Roditelj je tu da ograni\u010di pristup sadr\u017eajima, putem Family link-a. Odabra\u0107e one koji su prikladni za konkretni uzrast i ograni\u010diti vreme provedeno na internetu.<\/p>\n\n\n\n<p>Sa ulaskom u \u0161kolski sistem, pojavljuju se novi oblici anksioznosti. Biti uspe\u0161an postaje imperativ. Neretko se sre\u0107emo sa decom koja bivaju ka\u017enjavana zbog slabijeg \u0161kolskog uspeha. Razlog neuspeha naj\u010de\u0161\u0107e ne le\u017ei u \u201elenjosti\u201c deteta, ve\u0107 ima mnogo slo\u017eenije korelate, koje je potrebno otkriti i blagovremeno le\u010diti.<\/p>\n\n\n\n<p>U pubertetu na zna\u010daju dobijaju vr\u0161njaci i njihovo prihvatanje. Mo\u017ee se javiti socijalna anksioznost, koju karakteri\u0161u strahovi od odbijanja, neprihvatanja, od blamiranja. Naj\u010de\u0161\u0107e se prepoznaje po izbegavanju socijalnih situacija. A u \u0161koli se manifestuje kroz izbegavanje svih oblika usmenog izlaganja. \u010cesto je propra\u0107eno i napadima panike, koji izgledaju veoma dramati\u010dno i za okolinu. Te se dete vrti u za\u010daranom krugu, ta\u010dnije spirali, koja ga sve vi\u0161e odvaja od socijalnih de\u0161avanja i ograni\u010dava sebi prostor za u\u010denje socijalnih ve\u0161tina. U ovom slu\u010daju je neophodna pomo\u0107 stru\u010dnjaka.&nbsp; &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Koji su faktori rizika za njen nastanak ?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Svi ljudi su skloni anksioznosti. Napomenuli smo, da svi imamo uro\u0111ene strahove.<\/p>\n\n\n\n<p>Postoji jedna op\u0161ta uzbudljivost nervnog sistema. Kod nekih je ta uzbudljivost vrlo niskog praga. Njih u nauci nazivaju <strong><em>hipersenzitivnim osobama<\/em><\/strong> (ranjivi). Njihov organizam br\u017ee i burnije reaguje na bilo kakve stimuluse i potrebno im je du\u017ee vreme da se primire. Zna\u010di, postoji jedna genetska predispozicija. Mali je broj ljudi koji se mogu svrstati o navedenu kategoriju.<\/p>\n\n\n\n<p>U\u010denje po modelu je vrlo prisutan metod. Primer su na\u0161i roditelji, vr\u0161njaci, drugi autoriteti i njihovo pona\u0161anje u odre\u0111enim situacijama; kao i njihovo postupanje prema nama. Izbegavaju\u0107a pona\u0161anja produbljuju anksioznost.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako je pobediti? Kako se le\u010di?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Izlaganjem. Suo\u010davanjem sa izvorom anksioznosti. Kroz iskustvo. Postepeno, uz podr\u0161ku.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010citati deci. \u010citanje bajki, pri\u010da nije zastarelo. Va\u0161 glas, va\u0161e telo pored njihovog je najve\u0107i melem. Najdublja za\u0161tita. A detetova ma\u0161ta neiscrpan izvor zaceljenja.<\/p>\n\n\n\n<p>Neki se protive \u010ditanju izvornih Grimovih bajki, jer su pune hororisti\u010dnih elemenata. Verujte na re\u010d, nisu! One samo na simboli\u010dan na\u010din prikazuju detetu borbu dobrog i zla, ono \u0161to jeste zapravo \u017eivot. Dete se sre\u0107e sa smr\u0107u. Ono ne shvata ireverzibilnost do neke 8.-10. godine. Ali je potrebno da se lagano uvodi i u tu temu, za koju mnogi smatraju da je tabu. <strong><em>R. Kipling<\/em><\/strong> predivno pi\u0161e u romanu \u201eKnjiga o d\u017eungli\u201c o borbi \u017eivota i smrti. Crtani film \u201eCoco\u201c, tako\u0111e obra\u0111uje pomenutu tematiku. Izvanredni su crtani filmovi \u201eU mojoj glavi\u201c prvi i drugi deo (Inside Out), kao i \u201eUdru\u017eenje monstruma\u201c (Monsters Inc.).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Ukoliko roditelji primete promene u pona\u0161anju ili simptome anksioznosti kome mogu da se obrate?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Najpre sebi. Dete produkuje simptom jer mu je neka potreba uskra\u0107ena. Ne ose\u0107a se sigurno, ne dobija dovoljno ljubavi i pa\u017enje, mo\u017eda jer se rodio mla\u0111i \u010dlan porodice, mo\u017eda jer se neko razboleo, odselio&#8230; Ohrabrivati dete, biti mu podr\u0161ka u prevladavanju izvora anksioznosti. Ukoliko ne posti\u017eu \u017eeljene rezultate, mogu se obratiti stru\u010dnjaku, najpre psihologu, a potom psihijatru, ukoliku su problemi tvrdokorni i onesposobljavaju detetovo svakodnevno funkcionisanje.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako razlikovati anksioznost od depresije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u010cesto se de\u0161ava da gore pomenuti poreme\u0107aji idu jedno s drugim. Ukoliko anksioznost ostane netretirana, dete razvija negativnu sliku sebe, koja rezultira depresivnim raspolo\u017eenjem. Kod depresije se registruje ne samo povla\u010denje iz situacija koje su progla\u0161ene kao izvor opasnosti, nego op\u0161te povla\u010denje, nezainteresovanost, zaravnjenost afekta. Gubitak interesovanja i u\u017eivanje u aktivnostima u kojima je do tada u\u017eivalo. Povla\u010denje iz socijalnih zbivanja.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako izgleda depresija kod dece?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Kod dece se depresija najlak\u0161e prepoznaje po izlivima besa. Dete postaje svadljivo, impulsivno, a da do tada nije pokazivalo sli\u010dno pona\u0161anje. Drugi alarmatni znak je ose\u0107aj konstantne tuge i beznade\u017enosti. Sa tim se udru\u017euju poreme\u0107aj sna, apetita (koji mogu biti ili previ\u0161e izra\u017eeni ili upravo suprotno). Dete se \u010desto \u017eali na umor, a bez razloga. \u017dalbe se odnose i na glavobolje, bolove u stomaku, koji ne prestaju na medicinske intervencije. Poreme\u0107aj koncentracije se naj\u010de\u0161\u0107e prime\u0107uje kroz slabiji \u0161kolski uspeh. Dete se povla\u010di iz socijalnih situacija. Izbegava dru\u0161tvo, ne predstavlja mu vi\u0161e u\u017eivanje ni upra\u017enjavanje hobby-ja, sporta&#8230; Postaje preosetljiv, naro\u010dito na kritike i odbijanja. Sve do\u017eivljava veoma li\u010dno. Pla\u010d bude neute\u0161an, a u te\u017eim situacijama izostaje. Tada se mogu pojaviti samopovre\u0111uju\u0107i obrasci pona\u0161anja \u2013 seckanje po rukama, butinama, koji dugo budu neprimetni roditeljima. Podvla\u010dimo: samopovre\u0111ivanje nema nameru oduzimanja \u017eivota sebi, ve\u0107 ubla\u017eavanje bola, emocionalne patnje. \u201e\u017delim da osetim!\u201c \u2013 izjavljuju adolescentni koji se samopovre\u0111uju.<\/p>\n\n\n\n<p>Najdublji stepen depresivnosti predstavlja pojava suicidalnih ideja i poku\u0161aja.&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u0160ta roditelj mo\u017ee da preduzme?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Da posveti vi\u0161e KVALITETNE pa\u017enje detetu. Ne da ga obasipa materijalnim stvarima, nego da posveti vreme detetu kroz razgovor, organizovanje zajedni\u010dkih aktivnosti, izvla\u010denjem iz \u201ejazbine\u201c (sobe) u koje se dete povla\u010di za najve\u0107i deo dana i no\u0107i. Ukoliko primete oblike samopovre\u0111ivanja, obavezno se obratiti stru\u010dnom licu. Osim seckanja, pod povre\u0111uju\u0107im, riskantnim pona\u0161anjem se podrazumeva i zloupotreba alkohola, i psihoaktivnih supstanci, koji su dostpuniji svima vi\u0161e, nego ikada; te be\u017eanje iz \u0161kole, od ku\u0107e, udru\u017eivanje sa vr\u0161njacima koji pokazuju sklonost delikventnom pona\u0161anju (poput razbojni\u0161tva).<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Za\u0161to deca postaju depresivna?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Iz istih razloga kao i odrasli. Za sve u na\u0161im \u017eivotima su odgovorna tri faktora: genetika, sredina i aktivnost pojedinca. Marin Seligman, jedan od \u201eotaca\u201c pozitivne psihologije je najpre do\u0161ao eksperimentalnim putem do koncepta nau\u010dene bespomo\u0107nosti i odredio je za jedan od glavnih faktora nastanka i odr\u017eavanja depresivnog raspolo\u017eenja. Ta \u010dinjenica mu nije dala mira, dok nije otkrio da postoji i koncept u\u010denog optimizma, koji predstavlja slamku spasa za sve koji se bore sa ovom podmuklom bole\u0161\u0107u. Vi\u0161e na tu temu mo\u017eete pro\u010ditati u njegovoj knjizi \u201eNau\u010deni optimizam\u201c. Genetska predispozicija se ne mora manifestovati, mo\u017ee se natpisati, ako jedinka \u017eivi u zdravoj, podr\u017eavaju\u0107oj sredini i ako je stekla dobre navike i zala\u017ee se za sebe. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160ta je anksioznost? Anksioznost je negativna nezdrava emocija, kod koje o\u010dekujemo da \u0107e se ne\u0161to lo\u0161e desiti u budu\u0107nosti, da je verovatno\u0107a da se to desi<span class=\"excerpt-hellip\"> [\u2026]<\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":755,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"content-type":"","_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-754","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-psihicki-poremecaji"],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/centarjoy.com\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/ChatGPT-Image-Feb-1-2026-10_11_45-AM.png","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/754","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=754"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/754\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":756,"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/754\/revisions\/756"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/755"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=754"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=754"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centarjoy.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=754"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}